

„Kad je život težak, dodaj mu boju. Kad je surov, dodaj mu dobrotu. Kad zaboli, stvaraj. Jer možda je najljepši način da živimo — da svijet učinimo ljepšim nego što smo ga zatekli.“

Rođena 1995. godine u Podgorici, gdje je završila studije ekonomije, u svijet slikarstva ulazi u tridesetim godinama, kao da se vraća nečemu što je oduvijek bilo dio nje. Majka je dvoje djece, što njenom životu donosi posebnu dimenziju ljubavi, topline i duboke životne ispunjenosti.
Osjećaj za boju, formu i vizuelni izraz nosi od djetinjstva, a umjetnički dar naslijedila je od pokojne majke, koja je takođe slikala. Slikanje zato za nju nije samo novi početak, već i tiha veza sa nasljeđem koje sada dobija njen sopstveni oblik.
Njena djela nastaju iz emocije, bez unaprijed zadate teme. Inspiraciju pronalazi u ljudima, prirodi, svjetlosti, trenutku i ljepoti svakodnevice, u svemu što u njoj probudi osjećaj.
Kroz slikarstvo gradi lični vizuelni jezik, vođena ljubavlju, toplinom, radošću i unutrašnjom snagom. Njena želja je jednostavna: da slika ne bude samo prizor, već osjećaj; nešto što će posmatrač prepoznati u sebi.