Teodora Sikimić (2001, Crna Gora) svoju priču sa fotografijom započela je još u srednjoj školi. Prve svjesno napravljene fotografije nastale su na ekskurziji u inostranstvu, a od tada fotografija za nju postaje trenutak introspekcije, prostor meditacije i način da intenzivno doživi svijet oko sebe.

Paralelno sa završetkom studija poslovne psihologije, rodila se i ljubav prema kinematografiji. Proučavajući psihologiju, počela je da primjećuje detalje koje ranije nije, a kroz stručnu literaturu otkrila je filmove i dokumentarce koji su oblikovali njen pogled na stvarnost i dodatno obogatili njen umjetnički izraz.

Njena serija fotografija često nastaje spontano, crpeći inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka, situacija i fragmenata intime, pored uticaja filmova i književnosti. Takođe, voli da pravi kolaže od fotografija, spajajući različite fragmente u nove vizuelne narative i stvarajući dijalog između detalja i cjelokupnog dojma.

Teodoru nadahnjuje misao njenog omiljenog režisera Andreja Tarkovskog: “Time is a state; it is the flame in which lives the salamander of the human soul.”

Učestvovala je na više festivala i smotri, među kojima su International Silent Film Fest, UF Fest i Smotra Fest, gdje je predstavila svoj kratki film "Joy and Woe."

Fotografiju doživljava kao svet čin, kroz koji se u jednom kadru može ovjekovječiti suština postojanja i poslati poruka koja nadilazi svakodnevicu.